Što uopće znači „novo izdanje“ i zašto to provjeravamo? Kad pišemo o novitetima, prvo razlikujemo prvu objavu od reizdanja, proširenog izdanja ili novog prijevoda. Ta razlika često mijenja očekivanja o tekstu, bilješkama, opremi knjige i cijeni.

Kako brzo steći pregled izdanja bez pretrpavanja informacijama? Radimo kratku listu izvora: najave nakladnika, knjižarske kataloge, knjižnične novitete i sajamske programe. Zatim filtriramo po žanru i publici, kako bismo izbjegli da sve postane jedna duga, neupotrebljiva lista.

Koje podatke skupljamo prije nego što knjigu uopće otvorimo? Bilježimo prevoditelja, urednika, godinu izvornika, vrstu uveza, broj stranica i postoji li popratni aparat (predgovor, bilješke, indeks). Kod publicistike i eseja posebno gledamo bibliografiju i kazalo, jer to otkriva koliko je naslov praktičan za daljnje čitanje.

Kako ocjenjujemo kvalitetu prijevoda i jezika bez „velikih riječi“? Uspoređujemo nekoliko odlomaka s izvornikom kad je dostupan ili s ranijim prijevodima istog autora. Tražimo dosljednost termina, prirodan ritam rečenice i uredničku pažnju (tipfeleri, prijelomi, fusnote). Ako nešto škripi, navodimo konkretan primjer, a ne općeniti dojam.

Kako u recenziji povezujemo novitet s poviješću tiskarstva i knjiga? Kad je riječ o faksimilima, kritičkim izdanjima ili luksuznim uvezima, opisujemo kako je knjiga izrađena i zašto je to važno za čitatelja. Uspoređujemo papir, tisak i dizajn s ranijim izdanjima te objasnimo kome takva oprema donosi stvarnu vrijednost.

Kako biramo preporuke za čitanje da ne budu nasumične? Svaki naslov povezujemo s dva do tri „sljedeća koraka“: tematski srodnom knjigom, klasičnim djelom koje daje kontekst i jednim pristupačnijim izborom za širu publiku. Tako čitatelj može složiti mini-popis bez dugog istraživanja.

Što radimo s dječjim knjigama i slikovnicama, gdje su kriteriji drukčiji? Gledamo odnos teksta i ilustracije, čitljivost, ritam čitanja naglas i trajnost u ruci djeteta. Posebno pazimo na dobnu prikladnost, kvalitetu prijevoda rime ili ponavljanja te na to potiče li knjiga razgovor, a ne samo „brzo listanje“.

Kako pristupamo klasicima svjetske književnosti kad dođe novo izdanje? Provjeravamo je li riječ o novom prijevodu, dopunjenim bilješkama ili samo novoj opremi. U recenziji jasno kažemo isplati li se zamjena starog primjerka i za koga: studente, kolekcionare ili čitatelje koji tek ulaze u autora.